Treća putopisna knjiga Borisa Veličana vraća ovog avanturista, filmskog producenta i putopisca njegovom i općeljudskom ishodištu – hodanju. Nakon što je u prvoj knjizi prikazao svoje pješačenje od Petrograda do Pariza, u ovoj nam predstavlja tromjesečni pothvat: pješačenje od Zagreba preko Velebita do Zadra, zatim trajektom do Ancone i dalje pješice kroz Italiju i Siciliju do Tunisa, gdje se nalazi simbolična dina u Sahari, označavajući kraj puta. Veličanovo pješačenje poprima oblik hodočašća kroz planine, more, Vječni grad i Vatikan, prema mjestu gdje čovjek može biti na miru sa samim sobom, iako nikada nije potpuno sam. Ovaj putopis više govori o autoru i ljudima koje susreće nego o mjestima i njihovoj povijesti. Veličan, kao jebivjetar i antielitist, izruguje se luksuzu, konzumerizmu i represivnim sustavima, čak i psima na lancima, dok se anarhoidno kreće svojim stazama. Knjiga, napisana u suautorstvu s Robijem V. i povremenim 'slijepim' suputnicima, opremljena je s oko 150 fotografija, jednom pjesmom i ludom željom za putovanjem, jer se može.
