Najveće kulture svijeta
Japan
Paramètres
- 147pages
- 6 heures de lecture
En savoir plus sur le livre
Japanski krajolici su puni promjena, od zelenih bambusa do zelenih borova. Njihovo obilje, njihova svjetlosna snaga oduševljavaju strančev pogled, a japanska sposobnost osjećanja daleko seže pod utjecajem tog prirodnog bogatstva. Stapanje japanske duše s prirodom posebno se osjeća u prebivalištu bogova, svetištu, svetom mjestu. Ondje se i sama božanstva stapaju s krajolikom. Drveće, vodopadi, šume, planine, božanski su elementi, kao uostalom i čovjek koji iz tih izvora crpi svoju snagu. Simbol ove simbioze u zemlji s raznovrsnim mnoštvom drveća i cvijeća nije ni duhovni svijet čovjeka, ni vanjski svijet, već šuma. ''Uvijek, u svako doba, japanska umjetrnost krije duh koji je uvijek povezan s krajolikom. Taj duh Japanci nazivaju mono-no awarw, što se može definirati kao traganje za kontemplativnom harmonijom koja vodi do spoznaje da je u tom svijetu sve, pa i sam svijet, prolazno i da mora nestati'' (Kawabata)
Achat du livre
Najveće kulture svijeta, Brigitte Bizalion, Bojana Zeljko-Lipovšćak, Ivanka Šestan
- Langue
- Année de publication
- 2005
- Reliure
- (rigide)
Modes de paiement
Personne n'a encore évalué .
- Titre
- Najveće kulture svijeta
- Sous-titre
- Japan
- Langue
- Croate
- Éditeur
- Extrade
- Publié
- 2005
- Format
- rigide
- Pages
- 147
- ISBN10
- 9532400060
- ISBN13
- 9789532400069
- Séries
- Mots clés
- Description
- Japanski krajolici su puni promjena, od zelenih bambusa do zelenih borova. Njihovo obilje, njihova svjetlosna snaga oduševljavaju strančev pogled, a japanska sposobnost osjećanja daleko seže pod utjecajem tog prirodnog bogatstva. Stapanje japanske duše s prirodom posebno se osjeća u prebivalištu bogova, svetištu, svetom mjestu. Ondje se i sama božanstva stapaju s krajolikom. Drveće, vodopadi, šume, planine, božanski su elementi, kao uostalom i čovjek koji iz tih izvora crpi svoju snagu. Simbol ove simbioze u zemlji s raznovrsnim mnoštvom drveća i cvijeća nije ni duhovni svijet čovjeka, ni vanjski svijet, već šuma. ''Uvijek, u svako doba, japanska umjetrnost krije duh koji je uvijek povezan s krajolikom. Taj duh Japanci nazivaju mono-no awarw, što se može definirati kao traganje za kontemplativnom harmonijom koja vodi do spoznaje da je u tom svijetu sve, pa i sam svijet, prolazno i da mora nestati'' (Kawabata)