Bookbot

Posljednji dan na smrt osuđenoga

En savoir plus sur le livre

Uz Jadnike i Zvonara crkve Notre-dame, privilegirano mjesto u njegovu iznimnom opusu svakako zauzima fiktivni dnevnik mladog pogubljenika Posljednji dan na smrt osuđenoga (1829). Uputivši ga »svakomu tko sudi«, autor u njemu otvoreno zagovara ukinuće smrtne kazne, pitajući svoje suvremenike: »Zar u Francuskoj nema dovoljno zraka da svatko može disati?« Potresne stranice ovoga omalenog bisera svjetske književnosti, po vlastitu su priznanju, izvršile dubok utjecaj na književne veličine kao što su Camus, Dickens i Dostojevski, a potonji ga je ocijenio kao »Hugoovo remek-djelo«. »Ono što pišem možda neće biti nekorisno«, povjerava se i preispituje na smrt osuđeni, »taj dnevnik mojih patnji, iz sata u sat, iz minute u minutu, muka za mukom, budem li imao snage voditi ga do trenutka kad će mi fizički biti nemoguće nastaviti; ta priča, nužno nezavršena, ali u najvećoj mogućoj mjeri potpuna, o mojim osjećajima, zar neće sa sobom donijeti veliku i duboku pouku?« Ove potresne stranice, ispunjene omašnim strahom i stravom pred nemilosrdnom neminovnošću, ali i dubokom plemenitošću i samilošću, napisane su nenadmašnim stilom velikog pripovjedača!

Achat du livre

Posljednji dan na smrt osuđenoga, Victor Hugo, Mate Maras

Langue
Année de publication
2014
Reliure
(souple)
Nous vous informerons par e-mail dès que nous l’aurons retrouvé.

Modes de paiement

Personne n'a encore évalué .

Titre
Posljednji dan na smrt osuđenoga
Langue
Croate
Publié
2014
Format
souple
Pages
176
ISBN10
9533200642
ISBN13
9789533200644
Séries
Description
Uz Jadnike i Zvonara crkve Notre-dame, privilegirano mjesto u njegovu iznimnom opusu svakako zauzima fiktivni dnevnik mladog pogubljenika Posljednji dan na smrt osuđenoga (1829). Uputivši ga »svakomu tko sudi«, autor u njemu otvoreno zagovara ukinuće smrtne kazne, pitajući svoje suvremenike: »Zar u Francuskoj nema dovoljno zraka da svatko može disati?« Potresne stranice ovoga omalenog bisera svjetske književnosti, po vlastitu su priznanju, izvršile dubok utjecaj na književne veličine kao što su Camus, Dickens i Dostojevski, a potonji ga je ocijenio kao »Hugoovo remek-djelo«. »Ono što pišem možda neće biti nekorisno«, povjerava se i preispituje na smrt osuđeni, »taj dnevnik mojih patnji, iz sata u sat, iz minute u minutu, muka za mukom, budem li imao snage voditi ga do trenutka kad će mi fizički biti nemoguće nastaviti; ta priča, nužno nezavršena, ali u najvećoj mogućoj mjeri potpuna, o mojim osjećajima, zar neće sa sobom donijeti veliku i duboku pouku?« Ove potresne stranice, ispunjene omašnim strahom i stravom pred nemilosrdnom neminovnošću, ali i dubokom plemenitošću i samilošću, napisane su nenadmašnim stilom velikog pripovjedača!